Decenijska politička i ekonomska nestabilnost uz negativne efekte tranzicije doprineli su izuzetno teškom položaju lokalnog stanovništvo koje se bavi poljoprivredom.Njega karakteriše očigledna ekonomska iznurenost i dotrajalost polj. mehanizacija. Ako se tome doda i izuzetno nepovoljna usitnjenost parcela i konzervativna opredeljenost za proizvodnju tradicionalnih kultura, očigledno je da u takvim uslovima nije moguće biti konkurentan i obezbediti siguran i isplativ plasman svojih proizvoda.
Prateće karakteristike ovog područja je istorijska vezanost stanovništva za velike privredne gigante iz doba socijalističke ekonomije, što je sa tranzicionim procesima stvorilo veliki višak radne snage koju karakteriše nizak nivo sposobnosti da se adaptira u novonastalom ambijentu.
Evidentno je prisustvo nedostatka preduzetničke ininicijative ali i spremnosti za organizovanjem i stavranjem kooperantskih odnosa.
Uz to treba dodati i negativnu demografsku sliku i prisutnu migracija stanovništva što za posledicu ima i nedostatak radne snage za bavljenje poljoprivredom.Svake godine povećava se broj neobrađenih parcela, koje su konstantno na udaru invazivnih korovskih biljaka.
Sa aspekta energetske efikasnosti situacija je takođe veoma nepovoljna.Slobodno bi se moglo reći da je na sceni prisutno «energetsko siromaštvo» usled činjenice da je za potrebe zagrevanja prostora za stanovanje potrebno izdvojiti značajna finasijska sredstva na štetu drugih elementarnih činilaca životnog standarda ( sredstva za higijenu,obrazovanje, kultura..).
U nekim slučajevima ovaj problem se „rešava“ neplanskom sečom šuma u suprotnosti sa principima održivog razvoja.
U javnom sektoru takođe je prisutna visoka energetska neefikasnost i ekološka neodrživost.
Javni objekti greju se mahom skupim i ekološki neprihvatljivim fosilnim gorivima (nafta i ugalj).
Postojeća praksa pored negativnih ekonomskih i socioloških posledica ima i značajne negativne implikacije na žicotnu sredinu kroz povećano emitovanje CO2, devastaciju šuma i stvaranje uslova za eroziju i bujice.
Na lokalnom nivou projekat je u saglasnosti sa Strategijom lokalnog održivog razvoja opštine Paraćin 2008-2017 u delu povećanja konkurentnosti lokalne poljoprivrede i povećanja energetske efikasnosti.
Na nacionalnom nivou projekat predstavlja direktan doprinos implementaciji „Nacionalnom akcionom planu za biomas u Srbiji do 2012. godine“ u delu realizacije pilot projekata.Pored toga projekat je u saglasnosti i sa ciljevima Nacionalne strtaegije održivog razvoja, Strategije razvoja poljoprivrede, Strategije pridrživanja Srbije EU.
Jedan od najbitnijih elemenata predloženog projekta predstavlja transfer standarda i primera dobre prakse proizvodnje biopeleta na bazi brzorastćih energetskih biljaka i poljoprivrednog otpada iz zemalja EU u cilju predviđenog cilja na supstituciji klasičnih fosilnih goriva alternativnim energentima.
Socio-ekonomsko jačanje lokalne zajedice kroz povećanje konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje njenim uključivanjem u energetski sektor.Ovo će se postići povećanjem nivoa inforisanosti poljoprivrednih proizvođača o mogućnostima i prednostima koje pruža gajenje brzorastućih energetskih biljaka u svrhu proizvodnje biopeleta, kao i stvaranjem uslova i modela za stalnu edukaciju poljoprivrednika za gajenje brzorastućih energetskih biljaka i proizvodnje biopeleta.
Dodatni benefit projekta biće ojačani kapaciteti lokalne uprave u oblasti planiranja povećanja energetske efikasnosti kroz supstituciju fosilnih goriva za zagrevanje javnih objekata.
Projekat se bavi podsticajem tzv „nove ekonomije-zelene ekonomije“ zasnovane na konceptu znanja,inovativnosti i očuvanja prirodnih sresursa.Aktivnosti treba da kod poljoprivrednika stvore potrebu eliminisanja konzervativnog poimanja bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom.
Projekat pre svega treba da ima inicijalni karakter koji će omogućiti uspešanu diverzifikaciju konvencionalne poljoprivredne proizvodnje na manje plodnim parcelama, ali i zakupljenim parcelama u javnom vlasništvu (državno, vodoprivredno, putno, šumsko...).